U nedjelju, 2. lipnja 2024. je održan Okrugli stol u čast 100 godina rođenja Dobroslava Elezovića, šoltanskog pjesnika, agronoma i političara.
Događaj je organiziran u organizaciji KIC-a otoka Šolte, GKMM Knjižnice Grohote i Općine Šolta. Program je vodila i znalački, a na svoj poseban način, u tematiku nas uvela Željka Alajbeg.
Sudionici okruglog stola su bili dr. sc. Zoran Radman, koji je govorio o političkom djelovanju Dobroslava Elezovića, koje je tako samo načelno nazvano, jer ono što mu je uistinu bilo najvažnije je Šolta i njegovo djelovanje je bila društvena angažiranost za dobrobit i razvoja otoka, koja je ostavila dubok trag i nasad za budućnost.
Ante Vuletin, dipl. ing. agronomije, koji je svoj radni vijek proveo u PZ Kaštela, upoznao je ing. Dobroslava kad je bio na početku svoje karijere i govorio je o njemu kao agronomu, maslinaru i vinaru, podijelivši svoje iskustvo u radu s njim.
U ime Kulturno-informativnog centra kao izdavača Bašćine, o njemu kao kumu Bašćine i pjesniku te publicist, govorila je ravnateljica Marina Garbin, predstavivši njegovo pjesništvo na primjeru zbirke Sunčani žali (1944.).
Kako je Meri Šilović, urednica časopisa “Maslina” zapisala povodom njegova preminuća u, njemu dragom, časopisu Maslina:
Desetljećima se slušalo njegove savjete, propitivalo ga za pomoć, učilo od njega kako rezati maslinu, kako je brati, kako je najbolje njegovati i ako bi šjor Elezović kazao ili napisao da to treba raditi tako, onda je to bilo neupitno i nije se više imalo što misliti.
Svoje iznimno, dragocjeno znanje Dobroslav Elezović je, u maniri davnih najvećih dalmatinskih pučkih poljoprivrednih učitelja Ožanića i Bulića, dijelio svima kojima je bilo potrebno i kako je Vicko Kaštelanac, ovom prilikom moderator i inicijator organizacije susreta, rekao:
Kad se zaposlio u Zadružnom savezu, udobnost ureda je zamijenio terenom, išao je okolo, pomagao, predavao. Dalmatinski težaci su time što je on došao u Zadružni savez, dalmatinska poljoprivreda, dobili novog Stanka Ožanića, pučkog poljoprivrednog učitelja koji je pomagao težacima i digao poljoprivredu na noge.
Budući da nisu mogli prisustvovati, svoj doprinos okruglom stolu dali su i mr. sc. Stanislav Štambuk, donedavni viši savjetnik u Upravi za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva Ministarstva poljoprivrede i Želimir Bašić, predsjednik skupštine Zadružnog saveza Dalmacije.
Štambuk je istaknuo kako je bio izniman maslinar, vrstan poznavalac maslina i svih segmenata uzgoja, posebno rezidbe, gnojidbe i ostalih agrotehničkih zahvata.
Teren mu je bio na prvom mjestu i obilazio je mnoge maslinike od Zadra do Molunta, gdje je kao putujući poljoprivredni učitelj održavao radionice rezidbe maslina na kojima su mnogi maslinari bili prisutni, slušajući ga i učeći od njega.
Te dodao:
1989. izdao je knjigu „Maslina i suša“, gdje je izvrsno opisao masline kako se ponašaju u sušnim uvjetima, dakle već je tada opisao utjecaj klimatskih promjena na maslinu. Uvijek je govorio kako je maslina utkana u svaku poru dalmatinskog težaka-maslinara. Maslina je simbol mira, simbol ljubavi, simbol blagostanja, simbol vječnosti. Bio je mudar i odmjeren, moralan i pošten. Dalmacija je njegovim odlaskom izgubila velikog znalca i iznimnog praktičara.
Želimir Bašić je istaknuo kako je svojim radom ostavio je neizbrisivi trag u Zadružnom savezu, a njegovim umirovljenjem nastala je praznina, osobito vezano za agronomsko djelovanje na terenu.
Zadružni savez Dalmacije nastojao mu se odužiti dodjeljujući mu nekoliko priznanja od kojih izdvajamo Nagradu za životno djelo na Noćnjaku, kao i uvrštenjem njegovog portreta u prostorijama Saveza među nezaboravne zaslužnike zadrugarstva Dalmacije. Generacijama zadrugara ostat će u trajnom sjećanju kao vrijedan stručnjak i, što je još važnije, kao pošten i dobar čovjek.
Dr. sc. Zoran Radman, kao jedan od nekadašnjih suradnika Dobroslava Elezovića rekao je: Ne mislim da bi o inženjeru Elezoviću, kako sam ga zvao, trebao govoriti kao o političaru kolokvijalnim rječnikom jer on to nije bio u današnjem smislu, njega nije rukovodilo imati vlast po svaku cijenu. Inženjer Elezović više je bio jedan društveni, šoltanski aktivist, patriota u punom smislu riječi, odan zajedničkom interesu, odnosno interesu zajednice uže i šire.
Te dodao: 1985. godine inženjer Elezović se odazvao na poziv društveno političkog rukovodstva Šolte (kako se tada zvalo) da se priključi Odboru za razvoj Šolte koji je trebao izraditi Plana razvoja Šolte do 2000.g te je dao ključni doprinos planiranju razvoja sektora poljoprivrede Šolte, čija se prostorna matrica i danas može prepoznati. Od tada je Dobroslav bio stalno uključen u razvojno promišljanje otoka i aktivno surađivao sa tadašnjim rukovodstvom Zajednice mjesnih zajednica Šolte.
Istaknuo je kako je u vrijeme društvenih promjena i osnivanja političkih stranaka, u lipnju 1990. inženjer Elezović postaje predsjednik tek osnovanog HDZ Šolte, kada silom prilika prihvaća atribute političkog. To su bila turbulentna vremena političkih previranja koja su zahvatila i Šoltu. I kako je bio tolerantan patriota s demokratskim habitusom u pravom smislu riječi ulaže velike napore da se šoltanska politika ne dobije antagonistički oblik u formi „prijatelj – neprijatelj”.
Zaključio je kako su autoritet, snaga, upornost i vizija te posebno povjerenje u suradnike inženjera Elezovića kao načelnika općine i njegovih suradnika u njega dali su rezultate koji su do danas ostavili traga, odnosno pozicionirali su općinu Šolta za daljnji razvoj koji teče.
Ante Vuletin istaknuo je kako je mnogo naučio od Dobroslava Elezovića, kao mladi agronom na početku svoje karijere. I kako je tada djelovala plejada agronoma prve poslijeratne generacije koji su bili raspoređivani po nalogu jer je trebalo obnoviti poljoprivredu poslije Drugog svjetskog rata. On je u svom radu kao mladi agronom išao po savjet u Zadružni savjet Dalmacije gdje je Elezović radio kao savjetnik za maslianrstvo i vinogradarstvo. Organiziravši tada sajam sadnica i “težačku akademiju” – predavanja u PZ Kaštela imao je iskustvo kako su Elezovićeva predavanja u Kaštelima bila najpopularnija jer je govorio razumljivim jezikom i prenosio znanje.
Prisjetio se kako je na prvom predavanju u Katoličkom domu: “Dragi moji ljudi, trebali bi se duboko pokloniti Austriji, jer smo mislili da nam je bila maćeha, a bila nam je mati. Osim što nam je izgradila željeznice, porte, svjetionike, izgradila nam je je poljoprivredne institute i dala poljoprivredne institute…”
Na njegovu inicijativu je Zadružni savez organizirao i prvi Noćnjak u Kaštelima. Ispričao je kako je jednom prilikom kada je bio u Kaštelima, budući su se uvijek tražile njegove popularne knjige, obratio se Kaštelanima: Kaštelani, Ono što sam napisao za maslinu i sušu, odnosi se na Šoltu, vi obilujete vodom, vama to ne treba!
Puno emocija, agnedota i iskustava se podijelilo jučer kroz prizmu osobnih, iskustvenih, znanstvenih činjenica i sjećanja. No svi su se složili da je bio vrstan maslinar i vinogradar, znalac, naučnik i načelnik, no u prvom redu – dobar čovjek.
Nomen est omen, slavili smo ono dobro, u svim poljima u kojima je djelovao.
Djelovao je i u književnom stvaralaštvu, pisao je rječnik šoltanskog govora, brojne recenzije tekstovima otočkih autora i utro je širok put otočkom literarnom stvaralaštvu.
Bio je kum Bašćini, nadjenuo joj je ime i kako je urednik Bašćine, Dinko Sule je o vezi kumstva, koja je bila iskrena, predana i doživotna napisao:
“Elezović je krsti Bašćinu, Elelzović je Bašćini bi krsni kum. A na Šolti je kum deboto ka i otac. Elezoviću nikad ni bilo teško dat svit zato ča je dobro poznava ulogu kumstva na Šolti. Uvik je svon snagon puha u jidra Bašćine. Uvik je o njon skrbi, uvijek ju je darivao tekstovima.”
Kao izdavač Bašćine, KIC otoka Šolte danas na tome s velikim poštovanjem zahvaljuje, od srca. Ravnateljica je kroz primjer zbirke pjesama Sunčani žali dvadesetogodišnjeg Dobroslava predstavila njegovo pjesništvo, ali i publicističko stvaralaštvo.
Daje nam presjek vremena kroz osobni život i doživljaj voljena otoka, dijeli s nama svoju intimnu ispovijest i osobnu priču. No živi i slikoviti stihovi govore o dubokoj ljubavi i odanosti voljenoj Šolti. I o svim tugama, ljepotama, nevoljama i zebnjama koje su snašle njene ljude. Koji su se vratili. Ili nisu. Donosi život sam! (..) Ali uvijek ono što volimo nosimo u srcu, makar i odvojeni – ostavio nam je u stihu, u slici, u sjećanju i ljubavi prema najmilijima. I zovu mora i šoltanskih žala!
Vicko Kaštelanac je dodao kako je njegov izraz i u stručnoj literature plastičan, precizan, jasan, sažet i složili smo se, ne ostavlja mjesta sumnjama, točno je tako kako je napisano.
Njegova djeca, gđa Mirna Luketin te gospodin Neven Elezović, zahvalili su i podijelili svoja sjećanja u vrlo emotivnim govorima, a to je učinio i načelnik Općine Šolta, Nikola Cecić Karuzić.
Na grob Dobroslava Elezovića položeno je cvijeće u znak sjećanja i zahvalnosti.
Obilježavanje 100 godina od rođenja iznimnog stručnjaka, no u prvom redu dobrog čovjeka, nije uobičajena pojava na otoku Šolti, no upravo stoga je ovaj događaj bio poseban jer takve i treba slaviti i barem se na ovakav simboličan način zahvaliti što su našem otoku dali najbolje od sebe, no i puno šire, puno više od Istre do Konavala barem!
